JAVNI KONKURS za popunu upražnjenog radnog mjesta
22.22.2022.
Povodom organizacije Književne večeri neki članovi Bibliotekarske sekcije su odlučili da napišu pjesmu i da se predstave sa njom. Tako je i bilo. Prisutni su oduševljeno konstatirali da krug poznatih velikih pjesnika može računati na nove članove, jer ove pjesme su tako emotivno snažne i moćne da kad ih jednom čujete, ne zaboravljate ih. One zauzmu jedan dio senzibilne memorije vašeg srca i ostanu tu do kraja…
Da bi i oni koji nisu prisustvovali Književnoj večeri u našoj školi mogli pročitati ove pjesme, jedna od pjesnikinja, Nejla Zenuni, je prikupila sve tekstove da ih možemo objaviti ovdje.
Ima jedna zemlja mala
oduvjek se Bosna zvala.
Ona ima mnogo planina:
Igman, Vlašić, Bjelašnica, Jahorina.
Sve su one ljepotice
Vole ih i dječaci i djevojčice.
Ona ima mnogo gradova i sela.
Ma mogu samo da vam kažem
lijepa je moja Bosna cijela.
Ima jedna zemlja
u kojoj živim
i kojoj se divim.
Ona je nešto,
najljepše što imam
i u njenoj
ljepoti uživam.
Osunčana i maglovita
i snježna i vjetrovita
to je moja najdraža domovina
Bosna i Hercegovina.
Moj zavičaj.
Šta je moj zavičaj
ovo nebo, sunce i sjaj
ovaj grad što star je a mlad
nosi svu ljubav i sklad.
Širok ko osmijeh sunčeva sjaja
za sve što dođu da vide raja.
Dug je ko’ duga, što kišu krasi
tako nam pogled oku krasi.
Ispunjava mene i moje snove
gdje god da odem, uvijek me zove.
Moj zavičaj ne krijem evo,
to je moj grad,Sarajevo.
Moja razrednica
Nermina se zove
svojim govorom ispunjava sve moje snove.
Ona je kao vila
i lijepa kao svila.
Mi sanjom učimo, pišemo i
zajedno dišemo.
Tako provodimo čitav čas
učeći i pišući na sav
glas.
U tom tijelu čemer raste
u toj duši gorčina cvjeta
bjes ti je srce u kamen pretvorila
a ja, ja sam te ipak voljela.
Ruke su ti kao led
koraci kao kišni udarci
plavetnilo oka zamjenila je siva boja
a ja, ja sam te ipak voljela.
Kad sam se ponadala da sam
vidjela osmijeh na tvojim usnama
iskru nade u tvom mutnom oku
ja, ja sam te prestala voljeti
jer sam znala da se ne možeš otopiti.
Bio si santa leda, kamen bez boje
koje su nekada ljubile usne moje.
O cvijetu se pišu
najljepše pjesme.
Cvijet govori o ljubavi
i sreći.
Cvijet je lijep
Cvijet je krasan
Cvijet je mirisan.
Za ženu najljepši
dar je cvijet.
Pahuljice vesele padaju
mene po licu miluju.
Po nosu me golicaju
i za čas nestanu.
Ta čudesna čarolija
na tren me začara.
Pahuljice u letu
pozdrav šalju
i poljubac mi nježno daju.
Kada se probudim,
čujem mjauk mače.
Ponosna i sretna maca
zabavlja svoje mališane.
Mačići su šareni,
sivi, žuti, crno-bijeli.
Razigrani i veseli,
ko ih ne bi volio?
Svaki su dan
lijepo okupani.
Igraju se i maze;
sretni i umiljati.
NAIDA KUNDO, VI-1