Retrospektivno pričanje doživljaja

 “Rezultati mog rada su odlični”

          Osvojili smo drugo mjesto.

         Bio je četvrtak, padala je kiša. Nebo je bilo sivo. Životinje su se povukle u svoje domove.

         Za nekoliko dana će se održati Općinsko takmičenje iz programa “Svjesnost o postojanju mina”. Razrednik je izabrao da će samonom na takmičenje ići dvije Ajle, jedna iz sedmog, jedna iz osmog razreda. Izostajale smo sa nekih časova da bismo uvježbali gradivo. Nervoza je bila sve većai veća. Naš nastavnik se trudio da nam razbije tremu i da nam sve bude zabavnije. Nas tri smo ozbiljno shvatile to što mi predstavljamo školu. Nije nam bilo svejedno. Željele smo dobar plasman. Učenici iz mog razreda su me podržavali, a nadam se da su i ostali.

       Došao je taj dan. Opet je bio četvrtak. Došli smo u školu u kojoj se odžavalo takmičenje. Bilesmo nervozne. Mene je čak zabolio stomak. Kao u jednom trenutku, sve je bilo gotovo. Završili smo. Rezultati su kao osuđenici visili na zidu. Približili smo se.

         Osvojili smo drugo mjesto.

         Rezultati našeg rada su odlični.

 LAMIJA ALIĆ, VI-1

…………………………………………………………………………………………………………

Retrospektivno pričanje doživljaja

 “Rezultati mog rada su odlični”

         Veoma sam sretna. Na Federalnom takmičenju sam osvojila prvo mjesto iz sviranja klavira.

         Dan je počeo odlično. Sunce se probijalo između dva divovska siva kamena na nebu. Ptice su pjevušile čarobne pjesme koje je milina slušati.

         Krenula sam u Muzičku školu pjevušeći pjesmice koje sam trebala svirati. Lagano sam hodala prema školi kroz hladni grad. Kada sam ušla u učionicu, nastavnica me je veoma obradovala novim vijestima. Rekla mi je da sam prošla na audiciji za takmičenje. Bila sam presretna kada sam to čula. Već idućeg jutra krenuli smo u Tuzlu, gdje se održavalo takmičenje. Kad sam ušla u sobu, u hotelu u kojem sam trebala odsjesti jedan dan, počela sam se raspremati. Odjednom, nastavnica je užurbano ušla u moju sobu i rekla mi da nastupam za dva sata. Srce mi je već počelo jače kucati. Sjela sam na krevet i čvrsto držala moju sretnu igračku. Jedan sat kasnije svirala sam pred žirijem. Ruke su mi drhtale, ali imala sam nadu da ću uspjeti. Idućeg jutra nastavnica je tako brzo ušla u sobu da sam je jedva uspjela vidjeti.

               U njenim očima je bilo nešto što nisam nikad vidjela, no nestrpljivo sam čekala rezultate.

              Nastavnica mi je rekla da sam osvojila prvo mjesto i da je veoma ponosna na mene.

              I zaista, moj trud i vježba su se ipak isplatili.

ILHANA TINJAK, VI-2