*Umihana Čuvidina*

         Kad su sarajevske novine objavile vijest da će  ubuduće  OŠ  “25. maj” nositi ime Umihane Čuvidine, mnogi su se pitali : “Ko je ona?”

 

  • Rođena je 1795. godine u kući na uglu Mujezinovog  sokaka na Hridu. To je prva bošnjačka pjesnikinja . To je žena koja se nikad nije udala zbog tuge za izgubljenim  ašikom. ♦

♦ Mala Umihana rasla je kao i ostala ženska djeca sarajevskih mahala iz tog vakta: u kući, bašči i avliji, u skromnim dimijama, sa dvije pletenice bujne crne kose. Nekad bosa, nekad u nanulama. ♦
♥Iz tog pupoljka izraste divna ruža koja mnogima zape za oko. Nedaleko od nje, u drugoj mahali, na Bistriku, stasao je mladi Mustafa koji će jednog dana sresti Umihanu i postati njen ašik. Rodiće se ljubav bistra i čista, snažna i plahovita poput bistrog potoka koji je jurio niz Bistrik gdje je živio Mustafa-Mujo, Umihanin ašik.

           Kad su Sarajlije krenule na vojsku protiv Srbije, među njima je bio i kršni mladić Čamdži Mujo-bajraktar. Ovaj događaj je Umihana opjevala u pjesmi. Ide vojska Sarajlija, a ispred svije je Čamdži bajraktare, a onda Pinjo bajraktare, pa Ahmed bajraktare i tako redom. I dok oni kreću u boj Memiš-aga im veli : “Djeco moja, mladi janičari/De dva i dva zapjevajte/, domovinu rasplašite…I kako pjeva Umihana, mladi janičari su zapjevali : Naše majke ne plačite/naše seke ne žal’te nas/ naše drage ne čekajte/naše ljube udajte se. Mi ćemo se oženiti/ pod Loznicom u polju zelenu.” I, zaista, septembra mjeseca 1813. godine ova slutnja pjesnikinje se obistinila. Stiže tužan haber iz Srbije u Sarajevo da su Bošnjaci-Sarajlije izginuli, a među njima i mladi bajraktar Čamdži Mujo sa Bistrika.  Od tog časa Umihana je tugovala i plakala sve do kraja svog života. Ostala je pjesma u kojoj spominje ašika svoga. ♥

 

 Poezija mlade Umihane obojena je narodnim melosom, a njena priča (epska kazivanja) pomješana sa tugom i sjećanjima. Pjesme su napisane bosanskim jezikom, a inspiracija joj je bilo narodno pjesništvo.

Koliko je voljela svog Muju dokaz je i to što je svoje ime Umihana promijenila u Sevda, od riječi sevdah.

 

Doživjela je duboku starost. Umrla je u Sarajevu, 1879. godine.
/Azrin vremeplov, autor Husnija Čengić