DJEČIJA NEDJELJA

• 7 Oktobra, 2016

U okviru obilježavanja naši učenici su pisali literarne radove na temu “Kad porastem bit ću…”Mnogi će se iznenaditi kad saznaju da djece žele biti istraživači, kreirati odjeću i praviti animirane likove. U nastavku možete pročitati šta žele Iman, Ema i Suada.

        Veoma volim životinje. Kad porastem znam da ću raditi posao vezan za njih. Kad to kažem roditeljima, oni uvijek pitaju da li je u pitanju veterina. Pa, i ne znam baš. Mislim da ne želim to. Više bih voljela biti istraživač. Posmatrati životinje slobobdne u prirodi. Gledati ih kako se igraju, kako mladunčad rastu i kako se hrane.
Vidim sebe bez ljudi u nekoj šumi kao prijatelj svim životinjama. I sad često odlazim u prirodu. Naravno da gledam i tv-emisije koje prikazuju život životinja. Voljela bih posjetiti Afriku jer su mi posebno dragi gepardi. Osim njih zanimljivi su mi i leptiri sa raznim bojama i oblicima.
Ne možemo znati šta nosi budućnost, ali ja znam da ću dati sve od sebe da ostvarim svoje želje.

EMA KARČIĆ, VI

      Kad porastem bit ću modni dizajner.
Iskreno, ne volim baš gledati naše modne revije jer mi se vrlo rijetko nešto svidi, ne znam, jednostavno ne pogađaju moj ukus. Strane su puno sliovitije, možda i šarenije.
Prije početka škole sve više vremena sam provodila crtajući neke haljine, cipele, torbice, kompletiće, suknjice. Ma sve što mi palo na pamet. Modni dizajn je moja velika želja .
Bilo bi divno pokazati rezultate svog rada na modnoj reviji.
Samo, moj problem je što volim dizajnirati i crtati modele, ali me ne zanima onaj dio sa mašinom i materijalom u ruci.

IMAN VILIĆ,VI

     Snovi su samo mašta, ali za one vrijedne snovi postaju realnost…Vrijedan i uporan će sigurno ostvariti svoje snove.
     Moj san je da postanem animator. Zapravo, to nije prava riječ. Želim praviti animirane filmove, crtati animirane likove.
 Kao i sva djeca, dok sam bila mala gledala sam crtane. Oni su me inspirisali da ih probam napraviti, nacrtati. Počsam da crtam, najčešće su to bili likovi i moje igračke.
     U prvom razredu dobivali smo „Veselu svesku“. U njoj je bila strana koja je pokazivala učenicima kako da crtaju. Sjećam se primjera kako nacrtati zeca. Pokušala sam da ga nacrtam i kada sam završila crtež, pokazala sam ga svojoj majci. Ona se iznenadila i rekla da ih
probam još nacrtati.  
     Jedan čas likovnog učiteljica je rekla da je slobodna tema. Sjetila sam se zeca. Crtež je bio toliko dobar da je završio na panou.
     Zbog svega sam odlučila da želim postati crtač animiranih likova. U slobodno vrijeme vrlo se trudim da nekad moj sam postane realnost.       

 SUADA PECI, VI