JEDAN KROV ZA SVE NAS

U korijenu moga sna ima jedna tajna,

Tamo nema mržnje, podjela i mraka.

U mom snu Sunce nije samo zvijezda sjajna,

Ono je obavezno štivo svakog đaka.

Kako to da se Sunce ili od Sunca uči?

Lijepo, evo kako, pamti i prenosi.

Bez obzira ko si, u bilo kojoj kući,

Ono ti istu svjetlost i toplinu donosi.

Ne bira ono ni rasu ni spol ni naciju,

Rađa se svakog dana za sve ljude isto.

Ono je pravi uzor za svaku akciju

Za uzvrat ne traži ništa, dolazi čisto.

A kad oblak mutni natkrili ga cijelo,

I kišne kapi zablistaju ti u kosi,

Vatromet munja na nebu napravi sijelo,

Tad bježiš kao da te pusti vjetar nosi.

Tražiš utočište i sklonište od dažda

I draga ti je svaka krovina i streha.

Ne biraš kako i s kim ispod stojiš tada,

Sretan si tu ispod tog starog komada pleha.

Tamo ispod nekog drugog naherenog krova

Stoji ona, sama, vraća se iz škole.

Gledaš je tako iz prikrajka kao sova

I pitaš se da li nas oni zaista vole.

Dokle treba da ide ta granica bola

I svaki dan da nam bude neka briga nova.

Od naše želje ispunite barem pola.

Želimo samo biti ispod jednog krova.

SEAD FEJZAGIĆ, VII-1