Uručena nagrada učenici naše škole za literarni rad Moja draga Bosna i Hercegovina

• 6 Decembra, 2018

U četvtak, 29.11.2017. godine u 11.50 sati školu je posjetio predstavnik UABNOR-a Stari Grad, Salko Tinjak, koji je izrazio zahvalnost što su učenici naše škole prisustvovali  Svečanoj akademija povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH i 75. godišnjice ZAVNOBiH-a u Velikoj sali Općine Stari Grad u organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR-a Stari Grad Sarajevo.

   Posebno je istaknut angažman učenika koji su svojim literarnim ostvarenjima uzeli učešće u obilježavanju najvećeg praznika naše domovine. Bila je ovo prilika da se zahvali nastavnici Ameli Osmanović-Grbo i njenoj učenici Azri Fejzagić čiji je rad proglašen za jedan od najboljih na ovom takmičenju, osvojivši četvrto mjesto.

    Učešće na ovom literarnom natječaju, s temom „Moja draga Bosna i Hercegovina“ uzeli su učenici svih starogradskih osnovnih škola. Azra je na poklon dobila jednu vrijednu knjigu, a u nastavku donosimo vam njen rad.

Moja draga Bosna i Hercegovina

Od najranijih dana djetinjstva naučila sam riječ domovina. Čula sam je bezbroj puta iz usta moga dede, babe, mame… Znala sam da je to nešto važno. Najvažnije. Željela sam da je upoznam. Zamišljala sam je kao vilu koja sve što dodirne postane čarobno. Tu, u svojoj sobi, maštala sam o tom čarobnom svijetu punom šarenila.

   Putovali smo često. Vidjeli smo mnoge krajeve naše zemlje, šume, polja, rijeke. Hladila sam noge na izvorima. Oduševljavao me cvrkut ptica, ali ja sam i dalje u kutku sobe maštala o toj zanosnoj vili. Vidjela sam je samo u snu. U stvarnosti ja sam vidjela ljude, životinje, gradove, prirodu. Željela sam čaroliju.

   I baš tada imala sam priliku sa svojim drugarima i učiteljicom posjetiti jednu drugu zemlju. Ne spominjem joj ime jer to je mogla biti bilo koja zemlja na ovome svijetu. Očaralo me more, sunce, galebovi… Rana svitanja! Zavoljela sam različite stvari koje sam prvi put vidjela. Ali u duši sam patila za onom vilom koja mi se više ni u snu nije javljala. Samo sam jedno željela. Nazad. U Bosnu.

   Dočekala nas je kiša. Potoci su se slijevali na sve strane. Nebo je bilo tmurno. Nigdje onog sunca. Ali, ja sam bila sretna. Po izlasku iz autobusa plesala sam po kiši i vrtila se u krug. Zrak je mirisao na svježinu. Pronašla sam svoju vilu. Ona je stvarna. Izašla je iz sna. Ti si moja domovina.