BEHAR

 

 

 

 

1.maj 1900. – Izišao je iz štampe prvi broj časopisa Behar. List je bio namijenjen muslimanskoj porodici, a imao je podnaslov List za pouku i zabavu. Izlazio je dva puta mjesečno. Neprekidno je izlazio do kraja svoje desete godine. Od jedanaeste godine izašla su samo tri broja i onda je definitivno prestao izlaziti. Pored čisto književnih priloga, list je donosio i materijale iz područja historije, islamskih disciplina i dr. Političkih napisa nije donosio, niti se političko uopće izjašnjavao.
Pokretači Behara su bili Edhem Mulabdić, Safvet – beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić. Za prvu godinu izlaženja lista finansijsku stranu je osigurao veletrgovac iz Tešnja Ademaga Mešić. Iako je list mogao sam sebe izdržavati, Mešić je stalno naznačavan kao vlasnik lista. U jedanaestoj godini je vlasnik bio Hamid Šahinović – Ekrem.

Prvu godinu je Behar uređivao Safvet – beg Bašagić, od druge do kraja šeste godine urednik je Edhem Mulabdić, u sedmoj Mehmed Džemaludin Čaušević, u osmoj Musa Ćazim Ćatić, a devetu i desetu godinu je uredio Ljudevit Dvorniković.
Saradnici lista su sve do devete godine Behara bili isključivo muslimani. U Beharu su počeli pisati po prvi puta mnogi koji će kasnije postati poznati i priznati književni i javni radnici kod nas, a Behar je opet mnogim muslimanima bio i prva lektira, kako su naučili čitati i pisati. Bilo ih je opet, koji su naučili latinicu samo, da bi mogli čitati list.
Prestanak izlaženja Behara je bio veliki udarac za prosvjetni i kulturni napredak muslimana BiH i često se potezalo pitanje ponovnog oživljavanja ovog lista. Međutim sve do 1927. godine to su bili samo pokušaji i lijepe želje.