Ja sam Tarik Hodžić, učenik devetog jedan razreda. Imam petnaest godina od kojih sam devet proveo u školi. Bogato iskustvo puno sreće i tuge, radosti i razočarenja, puno stvari za naučiti, a opet tako malo.

Od prvog razreda i upoznavanja učiteljice i djece i tog dječijeg straha i stida od nečega, sada znam strah od ničega, pa sve do devetog razreda i te famozne mature i pripreme za srednju školu. To je bilo jedno nevjerovatno putovanje  za koje smo svo dobili karte još kada smo se rodili. Sitnice su nam ispunjavale srce, a sretnim činila natjecanja ko je bolji. Međutim, kasnije, sve se svede na to da li odrasteš ili ne, da li si naučio nešto za cijeli život, ili si samo kročio unutra i odmah istrčao. Da li si samo pokorno slušao ili si ipak nešto čuo?!
Van škole našao sam hobije koji su mi promijenili način života, a ono što se nije moglo promijeniti, poboljšalo se.

Ovih devet godina je iskustvo koje svako doživljava na svoj način, ali je princip isti. Gledam da sve napravim najbolje što mogu, dok mogu, u pravo vrijeme na pravi način.